CRIMINAL ACTS AGAINST SECURITY OF COMPUTER DATA

Živanka Miladinović Bogavac · FBIM Transactions · 2020

ApstraktKrivični zakonik Republike Srbije u glavi dvadeset i sedmoj propisuje krivična dela koja za svoj zaštitni objekat imaju računarske podatke.Shodno navedenom u ovoj glavi regulisana su sledeća krivična dela: oštećenje računarskih podataka i programa, računarska sabotaža, pravljenje i unošenje računarskih virusa, računarska prevara, neovlašćeni pristup zaštićenom računaru, računarskoj mreži i elektronskoj obradi podataka, sprečavanje i ograničavanje pristupa javnoj računarskoj mreži, neovlašćeno korišćenje računara ili računarske mreže, i pravljenje, nabavljanje i davanje drugom sredstava za izvršenje krivičnih dela protiv bezbednosti računarskih podataka.Ova krivična dela su uvedena u krivično zakonodavstvo Republike Srbije 2003 godine, izmenama i dopunama KZS, izmenama i dopunama KZS, tako što su prihvaćena rešenja iz Nacrta KZ SR Jugoslavije iz februara 2000.godine.Republika Srbija je 2005 godine potpisala Konvenciju o sajber kriminalu Saveta Evrope.U skladu sa preuzetim obavezama, u cilju suzbijanje kompjuterskog kriminaliteta, pored odredbi u Krivičnom Zakoniku Republike Srbije, od značaja su odredbe Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa za borbu protiv visokotehnološkog kriminala kojim se, između ostalog predviđa i formiranje specijalizovanih odeljenja u tužilaštvu i MUP-u.U radu će biti analizirana krivična dela protiv bezbednosti računarskih podataka, međusobno razlikovanje i specifičnosti istih, čime će se skrenuti pažnja da li je Republika Srbija u svom zakonodavstvu svoje odredbe prilagodila potpisanoj Konvenciji o sajber kriminalu.

Read the paper · More papers on PaperTik